O važnosti deinstitucionalizacije i kreiranja dobrih sistema podrške osobama sa invaliditetom, govorili smo na edukacijama „Uhvati film – pusti predrasude o mladima sa intelektualnom invaliditetom“ sa budućim socijalnim radnicima i učiteljima/cama.
Kako smo i navikli na našim edukacijama, gledali smo filmove o predrasudama prema osobama sa intelektualnim invaliditetom, a voditeljke Milesa Milinković, direktorka Uhvati filma i Tatjana Poljak iz Udruženja Realno održale su edukaciju.
Nehumani uslovi u institucijama
Nakon što smo pogledali film „Sapun“ o logorima u koje su nacisti u Nemačkoj odvodili osobe sa invaliditetom i većini njih ubijali, uz obrazloženje da je to za njihovo dobro i dobrobit društva, Milesa je zapitala prisutne koliko se danas taj narativ promenio? Svakako, osobe sa invaliditetom ne ubijaju se u gasnim komorama, ali navela je da i dalje postoje institucije u kojima se osobe sa invaliditetom nalaze u nehumanim uslovima, pod lažnom pretpostavkom da im je tamo bolje, nego u zajednici. Milesa je iznela i istraživanja koja ukazuju da osobe sa invaliditetom u institucijama često trpe nasilje i da su uskraćeni za osnovna ljudska prava.
Tatjana je dodala da su u posebnom riziku mladi sa intelektualnim invaliditetom, jer nakon navršene 18. godine oni nemaju pravo na personalnu asistenciju, gube ličnog pratioca, koji je vezan za sistem obrazovanja i prepušteni su svojim porodicama. Vrlo često, svoj život završe u instituciji. Stoga, njeno udruženje zalaže se za sve sisteme podrške za samostalni život osoba sa invaliditetom, a posebno za uvođenje personalne asistencije i odraslim osobama sa intelektualnim invaliditetom.
Menjamo pogrešna uverenja!
Tatjana je objasnila i niz predrasuda prema mladima sa intelektualnim invaliditetom. Naučili smo da:
- Osobe sa intelektualnim invaliditetom misle, osećaju, imaju emocije.
- Osobe sa intelektualnim invaliditetom mogu da napreduju.
- Osobe sa intelektualnim invaliditetom mogu da donose odluke.
- Osobama sa intelektualnim invaliditetom nije bolje u institucijama, nego u zajednici.
- Osobe sa intelektualnim invaliditetom ne treba da idu u specijalne škole, već da pohađaju redovno obrazovanje.
- Svima je potrebna podrška, nije svima potrebna ista podrška, a nekome je potrebno više, a nekome manje podrške.
Prisutni studenti naveli su da su im se jako dopali filmovi i edukacija i da su „šamar“ realnosti i da će o mnogim stvarima od sada razmišljati na drugačije načine.
Rušimo predrasude kod mladih i još jednom ukazujemo da nam je potreban svet ravnopravnih mogućnosti i poštovanja ljudskih prava.
